archibald57.wordpress.com
Nedostaješ | Archibald57's Blog
https://archibald57.wordpress.com/2012/06/10/nedostajes
Onda stižemo, tišinom posutom ulicom, do one neumoljive i nevidljive crvene linije, preko koje ti moraš, a ja ne mogu. I nema izbora. Od ukradenih trenutaka koje sedimo u autu, nevoljni da to prekinemo, zavisi kojom ćeš brzinom trčati da u poslednjoj sekundi provučeš tu prokletu karticu, da ne zakasniš, da ti ne odbiju od plate.prokletnici bezdušni…. Nedostaješ. Nema te muzika koju slušam. Ni rosa nema ono malo sunce u sebi kad tebe nema tu. Ništa nije kao kad si tu. Ni ne liči. Прелистао сам блог….
archibald57.wordpress.com
Kazivanje arčibaldu – četrnaesto | Archibald57's Blog
https://archibald57.wordpress.com/2010/07/02/kazivanje-arcibaldu-cetrnaesto
8230; arčibalde… arčibalde, slušaj me… moram da ti ispričam još jednu priču, jer mi se čini da nas je ta brojka trinaest ipak začarala i da nam ne da da odemo dalje… nije samo ova velika voda i naša reka, nabujala kako niko živ više ne pamti, jedini razlog što ti već dugo nisam ništa ispričao… ne verujem u baksuzluk te brojke, ali ipak… zato slušaj…. Priđoh i pomilovah joj čelo. Nemim pogledom je pratila moju ruku. Tanke, bezbojne usne se jedva pokrenuše da propuste šapat:. To TrackBack this entry is:.
archibald57.wordpress.com
Slika iz male seoske pošte | Archibald57's Blog
https://archibald57.wordpress.com/2010/10/12/slika-iz-male-seoske-poste
Slika iz male seoske pošte. 8220; Jel’ stiglo nešto za mene? 8220; Nije, deda Miloje. Doneće poštar kad stigne, ne brini.“. 8220; Ma, ja onako, svratio usput, da pitam kad sam već tu.“. 8220; A šta to tako nestrpljivo čekaš? 8220; Pismo iz Ameriku.“. 8220; Pismo iz Amerike? Ko ti to piše čak iz Amerike? 8220; Ni sam ne znam kako bi ti kazo…“. 8220; Pa, imaš li koga tamo? 8220; Ni to ne znam.“. 8220; Kako bre, čekaš pismo, a ne znaš ni od koga ni ima li ko da ti piše? 8220; I sad od nje čekaš pismo? 8220;...
magi21.wordpress.com
jedno obicno zapazanje…samo moje | kod MAGI
https://magi21.wordpress.com/2010/10/19/jedno-obicno-zapazanje-samo-moje
Laquo; hej, gej! Jedno obicno zapazanje…samo moje. Posted октобар 19, 2010 by magi in Upalite moje svetlo! On me je samo pogledao i rekao mi: a jel’ ti znas da njena majka nikad ne urla i ne mlatara rukama dok prica? Dakle, „like father, like son“, tako nesto. i ja cu sad da motam, motam, pa cu valjda da namotam na ono sto hocu da kazem, a vas molim za malo strpljenja ako ga do sada vec niste izgubili. Meni ga nikada nece traziti, naprosto nece imati priliku? To mi namece odgovor da tekstove koje sam pro...
archibald57.wordpress.com
Čudna predstava | Archibald57's Blog
https://archibald57.wordpress.com/2010/09/15/cudna-predstava
Bilo je to u ono vreme kada su se kafane zatvarale najkasnije u jedanaest. Tada se još moglo naći i onih čađavih birtija sa nekoliko stolova prekrivenih plavim ili crvenim kariranim stolnjacima na kojima se masne mrlje nisu mogle lako videti, ali su zato kafani davale specifičan miris užeglosti, pomešan sa aromom svega što je cvrčalo na roštilju na ćumur. Dok sam se, naslonjen na šank, uguravao u prizor kao statista koji bi da je glavni glumac, preseče me i opomenu da to ne radim, neobično mek i prijatan...
archibald57.wordpress.com
Ciganska balada | Archibald57's Blog
https://archibald57.wordpress.com/2010/10/15/ciganska-balada
I možda bi to bilo sve što se zgodilo, da jedno drugom, u tom kratkom trenu, nisu pogledom prodrli do dna duše ona u njegovu vatrenu cigansku, a on u njenu neugašenu, ali nesrećnu. Verovali su da su tamo videli sve ono što niko drugi do tada nije umeo da vidi, niti su oni imali načina da to pokažu onima koji to nisu mogli da vide. Klovnove proguta urnebesni smeh koji nije davao dovoljno pažnje početku sledećeg nastupa. U čergi su gorele vatre i čula se pesma cigana. Lako, kao da sklanja vetar sa šeši...
archibald57.wordpress.com
Tajming kao sudbina | Archibald57's Blog
https://archibald57.wordpress.com/2011/02/05/tajming-kao-sudbina
Spremala je deci doručak. Po hleb i mleko će otići kasnije, ima ga dovoljno za decu. Ona i nije gladna u to doba. 8222;Tata, dođi pred školu i donesi mi novac za blok i lenjire, pa ću sa drugaricama da odem da kupim i malo prošetam“. „Kad izlaziš iz škole“? 8222;U jedan i deset“. Samo još da stavi veš u mašinu, pa će po hleb i mleko. Daleko je do ručka. Ima još vremena dok ne pođe, tek je pola jedanaest. Napisaće priču i staviti na blog. Pretrčava ulicu do prodavnice, žureći da kupi hleb i mleko, jer su ...
archibald57.wordpress.com
Kutija za pisanje | Archibald57's Blog
https://archibald57.wordpress.com/2010/10/22/kutija-za-pisanje
Živela je u malom iznajmljenom stanu na spratu kuće u tihoj ulici na periferiji grada. Radila je neki dosadan posao u jednoj kožari i živela skromno i povučeno. Razne su priče bile ispričane o tome zašto jedna takva devojka, koja to po godinama koje je imala više nije ni bila, još uvek živi sama i zašto nema nikoga. Ali ona to nije primećivala. Ni priče niti godine koje su polako i neprimetno prolazile. Ja sam tebe pronašao,. Sad pronađi ti mene. Samo pusti tu svoju mašti na slobodu. 8211; Kutija…. Feed ...
archibald57.wordpress.com
Dan kada odeš | Archibald57's Blog
https://archibald57.wordpress.com/2010/11/22/dan-kada-odes
Ako nekada poželiš da odeš, dan u kome budeš otišla, neka bude lep i sunčan… s početka leta… recimo, krajem juna… tada su dani najduži…. Kad odeš, neka bude jutro… što ranije… neka za tobom ostane toplo mesto gde si prespavala tu noć… nemoj da popiješ ni kafu koju sam ti skuvao po navici…. Toga dana, kad odeš, ponesi sve svoje… posebno vreme koje sam zvao tvojim imenom… neka taj dan bude dan bez imena…. E, da… toga dana kad odeš, veži kosu u rep sa onom žutom gumicom… onako, bez razloga…. Tog dana, kad b...